Key facts
- Ali Hamnei je izabran za vrhovnog vođu 4. juna 1989. od strane Skupštine eksperata.
- Direktno komanduje Korpusom čuvara islamske revolucije (IRGC) i milicijom Basidž.
- Njegova kancelarija kontroliše 'Setad', ekonomsku imperiju vrednu milijarde dolara prema izveštaju Reuters-a.
- Tokom protesta 'Krvavi novembar' 2019. godine, ubijeno je oko 1.500 ljudi širom Irana.
- Hamnei imenuje šefa pravosuđa i šest članova moćnog Saveta čuvara ustava.
- U septembru 2022. pokrenut je masovni talas represije nakon smrti Mahse Amini u pritvoru.
- Zabranio je uvoz zapadnih vakcina protiv COVID-19 u januaru 2021. godine.
- Od 1989. godine, Iran je pod njegovim vođstvom postao jedna od zemalja sa najviše pogubljenja na svetu.
Politički uspon i ustavna moć Alija Hamneija
Pitanje ko je Ali Hamnei fundamentalno je za razumevanje moderne istorije Irana. Rođen 1939. godine u Mašhadu, Hamnei je bio ključna figura u Islamskoj revoluciji 1979. godine. Njegov uspon na mesto vrhovnog vođe 4. juna 1989. iznenadio je mnoge, jer mu je nedostajao teološki prestiž njegovog prethodnika, ajatolaha Homeinija. Međutim, kroz strateške saveze sa vojnim strukturama, Hamnei je transformisao svoju ulogu iz klerikalne figure u apsolutnog autokratu. Ustavne promene sprovedene neposredno pre njegovog stupanja na dužnost uklonile su uslov da vrhovni vođa mora biti vodeći islamski pravnik, otvarajući put za njegovu dugovečnu vladavinu.
Danas, kao vrhovni vođa, on drži 'Velajat-e Fakih' (Starateljstvo islamskog pravnika), što mu daje božanski legitimitet u očima režima. Njegova moć se proteže kroz svaki segment društva. On direktno imenuje članove Saveta čuvara koji mogu da diskvalifikuju bilo kog kandidata za izbore, čime osigurava da samo lojalisti mogu da se kandiduju za predsednika ili parlament. Prema izveštajima Boroumand centra, ovakav sistem je eliminisao svaku stvarnu političku konkurenciju, pretvarajući izbore u ceremonijalne procese pod strogim nadzorom kancelarije vrhovnog vođe u Teheranu.
Kontrola nad IRGC-om i bezbednosnim aparatom
Jedan od najvažnijih stubova moći Alija Hamneija je Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC). Za razliku od regularne vojske, IRGC je ideološka armija stvorena da štiti islamski sistem od unutrašnjih i spoljnih pretnji. Hamnei je tokom decenija osigurao da vođe IRGC-a budu direktno lojalne njemu, dajući im zauzvrat ogromnu ekonomsku moć. IRGC danas kontroliše velike infrastrukturne projekte, telekomunikacije i crno tržište, što ih čini ekonomski zavisnim od opstanka Hamneijevog režima. Ova simbioza između vrhovnog vođe i vojne elite ključna je za opstanak teokratije.
Kada se režim suoči sa narodnim buntom, Hamnei se oslanja na miliciju Basidž, paravojno krilo IRGC-a. Ovi borci su obučeni da vrše nasilje nad sopstvenim građanima bez oklevanja. Human Rights Watch je dokumentovao brojne slučajeve gde su pripadnici Basidža koristili bojevu municiju protiv nenaoružanih demonstranata po direktnom naređenju svojih komandanata koji odgovaraju Hamneiju. Ovakva struktura komandovanja osigurava da nijedan bezbednosni zvaničnik ne može delovati nezavisno, čime se sprečava bilo kakav pokušaj unutrašnjeg državnog udara ili reforme sistema iznutra.
Nijedan autoritet u Iranu nema pravo da se suprotstavi reči vrhovnog vođe, jer se on smatra predstavnikom boga na zemlji.
| Godina protesta | Naziv događaja | Procenjeni broj ubijenih | Broj uhapšenih |
|---|---|---|---|
| 2009 | Zeleni pokret | 72 - 100+ | 4.000+ |
| 2017-2018 | Decembarski protesti | 25 | 4.900 |
| 2019 | Krvavi novembar | 1.500 | 7.000+ |
| 2022-2023 | Žene, život, sloboda | 551 | 22.000+ |
Dosije represije: Od 2009. do 'Krvavog novembra'
Vrhovni vođa Ali Hamnei je tokom svoje vladavine nadgledao nekoliko talasa brutalne represije. Prvi veliki izazov bio je Zeleni pokret 2009. godine, kada su milioni Iraca izašli na ulice protestujući protiv izborne krađe. Hamnei je tada javno naredio prekid protesta, upozoravajući da će lideri opozicije biti odgovorni za prolivenu krv. Usledila su masovna hapšenja u zatvoru Evin i Kahrizak, gde su zabeleženi slučajevi mučenja i silovanja. Amnesty International je tada izvestio da je Hamneijeva nepokolebljivost u podršci nasilju postavila presedan za buduće decenije.
Najkrvaviji incident pre 2022. godine dogodio se u novembru 2019. godine, poznat kao 'Aban-e Khounin' ili Krvavi novembar. Nakon što su cene goriva naglo porasle, protesti su zahvatili više od 100 gradova. Hamnei je demonstrante nazvao 'razbojnicima' i dao odobrenje snagama bezbednosti da 'učine sve što je potrebno' da zaustave nemire. Prema detaljnoj istrazi Reuters-a, u roku od samo nekoliko dana ubijeno je oko 1.500 ljudi. Snage bezbednosti su koristile snajpere na krovovima zgrada i helikoptere da bi pucale u masu, što predstavlja jedan od najtežih zločina protiv čovečnosti u modernoj istoriji Irana.
Pokret 'Žene, život, sloboda' i smrt Mahse Amini
Septembar 2022. godine označio je prekretnicu u otporu Hamneijevoj vladavini. Smrt 22-godišnje Mahse Jine Amini u pritvoru policije za moral izazvala je nacionalni gnev. Demonstracije su se fokusirale na obavezni hidžab, ali su brzo prerasle u direktne pozive na pad Alija Hamneija, uz povike 'Smrt diktatoru'. Hamnei je na ove zahteve odgovorio optužbama da su protesti planirani od strane SAD-a i Izraela, odbijajući da prizna bilo kakvu legitimnu pritužbu građana. Njegova retorika je poslužila kao signal za još jedan talas neviđenog nasilja.
Organizacija Iran Human Rights (IHR) izvestila je da su tokom ovih protesta snage bezbednosti ciljano pucale ženama u lice i genitalije, te da su stotine ljudi oslepljene gumenim mecima. Do početka 2023. godine, pod Hamneijevim nadzorom, sprovedena su i javna pogubljenja demonstranata poput Mohsena Šekarija i Madžidreze Rahnavarda, s ciljem širenja straha. Ovi procesi su sprovedeni na revolucionarnim sudovima bez prisustva advokata po izboru optuženih, što je potvrdila Kancelarija visokog komesara UN za ljudska prava, naglašavajući da je pravosuđe u Iranu produžena ruka vrhovnog vođe.
Ekonomsko carstvo i korupcija pod okriljem vođe
Dok milioni Iranaca pate pod sankcijama i inflacijom koja prelazi 40%, Ali Hamnei kontroliše ekonomsku imperiju koja je izuzeta od bilo kakvog nadzora. Njegova organizacija Setad (EAD) prvobitno je osnovana da upravlja napuštenom imovinom, ali se pod Hamneijem pretvorila u giganta koji poseduje udele u skoro svakom sektoru iranske privrede. Ova sredstva se ne koriste za javno dobro, već za finansiranje klerikalne elite, širenje regionalnog uticaja preko proksi grupa poput Hezbolaha i održavanje represivnog aparata. Netransparentnost ovih fondova je srž sistemske korupcije u državi.
Osim Setada, fondacije poznate kao 'Bonyad' takođe su pod njegovom jurisdikcijom. Ove organizacije kontrolišu do 20% BDP-a Irana i ne plaćaju porez. Dok obični građani čekaju u redovima za subvencionisanu hranu, resursi koje Hamnei kontroliše koriste se za jačanje ideološke propagande. Boroumand Center ističe da je ekonomska nejednakost direktna posledica politike 'ekonomije otpora' koju Hamnei promoviše, a koja zapravo služi za izolaciju Irana i učvršćivanje moći onih koji su lojalni kancelariji vrhovnog vođe na trgu Pasteur u Teheranu.
Pravosuđe kao alat za eliminaciju disidenata
Pravosudni sistem Irana nije nezavisan; on je alat kojim Ali Hamnei upravlja kako bi ućutkao kritičare. Svi šefovi pravosuđa od 1989. godine bili su direktno imenovani od strane njega i birani su na osnovu njihove lojalnosti principima islamske revolucije, a ne pravdi. Pod njegovim vođstvom, Iran je postao svetski lider po broju pogubljenja po glavi stanovnika. Optužbe poput 'Moharebeh' (rat protiv Boga) i 'Mofsed-fel-Arz' (širenje korupcije na zemlji) rutinski se koriste protiv novinara, aktivista za ljudska prava i verskih manjina kao što su Bahajci.
Izveštaj Amnesty International-a o masakru u zatvorima 1988. godine služi kao mračna pozadina za Hamneijevu eru, jer su mnogi tadašnji izvršioci kasnije nagrađeni visokim pozicijama pod njegovom vlašću. Danas, zatvori poput Evina i Radžai Šahra služe kao simboli njegove moći, gde se politički zatvorenici drže u samicama i uskraćuje im se medicinska pomoć. Hamneijeva odbijanja da dozvoli međunarodnim posmatračima pristup ovim objektima jasno pokazuju nameru da se sakriju dokazi o sistematskom zlostavljanju koje se vrši u ime očuvanja njegovog autoriteta.
Budućnost Irana i pitanje sukcesije
Kako Ali Hamnei ulazi u devetu deceniju života, pitanje njegove smrti i onoga što sledi postaje centralna tema za stabilnost Bliskog istoka. Postoje snažne indikacije da se priprema teren za njegovog sina, Mojtabu Hamneija, što bi Islamsku Republiku pretvorilo u svojevrsnu naslednu monarhiju, uprkos retorici revolucije protiv takvog sistema. Skupština eksperata, telo zaduženo za izbor naslednika, potpuno je pod kontrolom Hamneijevih lojalista, što sugeriše da će proces tranzicije biti vođen interesima IRGC-a i najkonzervativnijih klerika.
Međutim, iransko društvo je danas drugačije nego 1989. godine. Mlada generacija, koja je predvodila proteste 2022. godine, ne vidi legitimitet u sistemu koji personifikuje Hamnei. Budućnost Irana nakon Hamneija biće obeležena dubokom tenzijom između represivnog aparata koji želi da zadrži status kvo i naroda koji zahteva fundamentalne promene. Bez obzira na to ko će biti sledeći vođa, nasleđe Alija Hamneija ostaće zabeleženo kao period neviđene represije, ali i period u kojem je seme otpora protiv teokratske diktature nepovratno proklijalo u srcima miliona Iranaca.
Takeaways
- Vrhovni vođa ima apsolutnu vlast nad svim granama iranske države, uključujući vojsku i sudove.
- Svi veći talasi protesta tokom Hamneijeve ere završeni su masovnim hapšenjima i smrtnim kaznama.
- Pitanje sukcesije ostaje netransparentno, sa fokusom na njegovog sina Mojtabu Hamneija ili verske zvaničnike.
- Ekonomska moć vrhovnog vođe omogućava finansiranje represivnog aparata nezavisno od državnog budžeta.
Frequently asked questions
Koje su glavne funkcije vrhovnog vođe Irana?
Vrhovni vođa, prema Ustavu Irana, ima vrhovnu komandu nad oružanim snagama, imenuje šefa pravosuđa, direktora državne televizije i polovinu Saveta čuvara. On postavlja opšte smernice državne politike i može da poništi odluke parlamenta ili predsednika. Njegova reč je konačna u svim pitanjima spoljne i unutrašnje politike, što ga čini najmoćnijom ličnošću u zemlji (BBC, 2023).
Kako je Ali Hamnei došao na vlast?
Nakon smrti osnivača Islamske Republike, ajatolaha Homeinija, 1989. godine, Skupština eksperata izabrala je Alija Hamneija za novog vrhovnog vođu. U to vreme, Hamnei nije imao titulu 'marja' (vrhovni verski autoritet), pa je ustav Irana hitno izmenjen kako bi se omogućilo da neko sa nižim klerikalnim rangom preuzme najvišu funkciju. Ovaj politički manevar učvrstio je njegovu poziciju uz podršku Akbara Hašemija Rafsandžanija (Reuters, 2013).
Koliko je ljudi ubijeno tokom protesta pod vlašću Hamneija?
Tokom protesta 2019. godine, Reuters je izvestio o približno 1.500 ubijenih demonstranata u roku od dve nedelje. U protestima 'Žene, život, sloboda' koji su počeli 2022. godine, organizacija Iran Human Rights dokumentovala je preko 500 smrtnih slučajeva, uključujući 70 maloletnika. Ove operacije sprovode IRGC i milicija Basidž, koje su direktno odgovorne Hamneiju kao vrhovnom komandantu (Iran Human Rights, 2023).
Šta je 'Setad' i kako Hamnei finansira svoju moć?
Setad (Štab za izvršenje naredbi imama) je ogromna ekonomska organizacija pod direktnom kontrolom Alija Hamneija. Procenjuje se da ova organizacija upravlja imovinom vrednom oko 95 milijardi dolara, stečenom uglavnom sistematskom konfiskacijom imovine političkih disidenata i verskih manjina. Ovi resursi omogućavaju vrhovnom vođi da deluje van parlamentarnog nadzora i finansira bezbednosni aparat (Reuters, 2013).
Entities: Ali Khamenei · Ruhollah Khomeini · Islamic Revolutionary Guard Corps · Assembly of Experts · Guardian Council · Evin Prison · Mahsa Amini · Amnesty International · Human Rights Watch · United Nations Human Rights Council · Tehran · Basij · Setad Ejraiye Farmane Hazrat-e Emam


